O Trogiru

Prošetajte Trogirom i doživite povijest.

Dobrodošli u Trogir!

Trogir svoju povijest započinje prije više od 2000 godina,pun fascinantnih događaja i čudesnih legendi kao i burne povijesti urezane u kameno lice grada.O Trogiru prve vijesti sežu u 2 st. kao grčko naselje Tragurion a prije toga je bio rimski municipij nazvan Tragurium,tijekom kasne antike u Traguriumu se širi krščanstvo.

Trogir je preživio razaranja,seobe naroda kao i raspad rimskog carstva.U 7 st. u okolici grada počelo se naseljavati hrvatsko pučanstvo.Na južnoj strani Trogira sačuvan je dio zidina s dvije kule iz 13. stoljeća, a između kula nalaze se južna gradska vrata (porta civitatis) sagrađena 1593. godine Drži se da su djelo Trifuna Bokanića natpis koji u prijevodu glasi: Delfin Delfino, pretor vitez, pobrinuo se da ovaj grad nekoć rimski, osobito plemenit zbog starine i zbog glasovitih ljudi koje je rodio, zaštićen vječnom obranom svog biskupa blaženog Ivana, ukrasi s onim zaista odličnim vratima godine Gospodnje 1593. Uz vrata se nalazi loža - trijem, danas ribarnica koja je sagrađena početkom 16. stoljeća. Tu su se, prema predaji, sklanjali namjernici nakon što bi se noću zatvorio ulaz u grad.

Kopnena, sjeverna gradska vrata porta terrae fermae su oko 1656. godine u kasnoreneransnom stilu. Imala su drveni most za spuštanje, a na njihovu popravku u 18. stoljeću radio je graditelj Ignacije Macanović. Nad vratima se nalazi gotički kip s početka 15. stoljeća, a prikazuje zaštitnika Trogira, biskupa Ivana Orsinija, patrona grada. Vjerojatno je kip djelo Bonina iz Milana, graditelja i kipara koji je u to vrijeme bio poznat u Dalmaciji.

Kula sv. Nikole i kula Vitturi Trogirske fortifikacije vrlo upečatljivo daju obris čitavoj fizionomiji grada. Najbolje su sačuvane pročelne južne gradske zidine iz 13. stoljeća s Kulom Sv. Nikole i Kulom Vitturi. Jedinstven su primjerak srednjovjekovnih utvrda.

Tvrđava Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada na završetku zidina. Genovežani krajem 14. stoljeća grade deveterokutnu kulu kao bazu svoje mornarice na Jadranu. Venecija odmah nakon okupacije Trogira 1420. godine tu kulu proširuje u jaku Tvrđavu

Kamerlengo pa se na njoj vide tragovi gradnje u više etapa. Ime je dobila prema državnom službeniku kamerlengu camerarius.Građena je do 1437. godine, a služila je za smještaj mletačke vojne posade.Za gradnju je bio konzultiran državni inženjer Lorenzo Pincino a izvođač je bio protomagistar Marin Radoje.
Tvrđavu Kulu Sv. Marka koja se nalazi na sjeverozapadnom uglu otočića u 15. stoljeću dala je izgraditi Venecija, kao branu od turskih napada. Izvorno je bila gradskim zidinama spojena s tvrđavom Kamerlengo.Okrugla je i prilagođena obrani od topovskih hitaca.Oba gradska mosta činila su cjelinu s obrambenim sistemom grada. Gradska luka je bila strateški vrlo sigurna. Ulaz sa zapadne strane bio je zatvoren lancima, a s istočne pokretnim mostom s obrambenim kulama sagrađenim u 14. stoljeću.Katedrala

je smještena na glavnom trgu na kojem je i Kneževa palača i gradska loža.Trg se nalazi na rubnom, istočnom dijelu grada.

U blizini zvonika katedrale nađen je žrtvenik posvećen božici Heri pa je po svoj prilici davno pogansko svetište prethodilo kršćanskoj crkvi. Naime, prije današnje katedrale na tom je mjestu postojala još starija crkva, također posvećena svetom Lovri.

Kao i sve srednjovjekovne crkve, unutrašnjost katedrale kao i njezin okoliš u isto vrijeme služe za pokapanje mrtvaca. Mali prostor između zapadnog pročelja katedrale i palače Ćipiko naziva se danas i Cimatorij, tako da i naziv ukazuje na groblje. Katedrala je prvenstveno okrenuta prema trgu i to svojom južnom i zapadnom fasadom, a nad trgom dominira zvonik.Glavni zapadni portal Katedrale nalazi se u predvorju. sa strane su lavovi na kojima se dižu skulpture koje predstavljaju Adama i Evu.Cijeli portal počiva na leđima pogurenih nosača koji predstavljaju narode s južnih i istočnih obala Sredozemlja.Na vanjskim stupcima uklesani su apostoli i sveci,a na njihovim unutrašnjim stranama isprepleću se prepleti ljudi i životinja.Unutrašnji stupci prekriveni su reljefima s prizorima poslova koji se obavljaju u pojedinim mjesecima godine.U tom ikonografskom sustavu na značenje likova donjeg dijela portala (starozavjetni praroditelji,apostoli i sveci)

nastavljaju se, u gornjem dijelu (na lukovima i luneti), prizori iz Novog zavjeta od navještenja Marijina do Kristovog raspeća.Unutar lunete majstor Radovan je isklesao najvrijedniji dio portala: rođenje Kristovo.Na portalu se, uz kršćanske teme, javljaju i poganski motivi: likovi kentaura i sirena, slonova, deva čak i polunaga Europa koju preotima požudni Jupiter u spodobi bika. Uz majstora Radovana,premda je najveći dio isklesao svojeručno,kako to piše pod lunetom:Ova vrata po porodu časne Djevice diže Radovan,od sviju najodličniji u ovoj umjetnosti, godine 1240.Povijest umjetnosti smatra Radovana jednim od najvećih kipara europskog srednjeg vijeka.Iz predvorja se dolazi u krstionicu sagrađenu 1467. godine. U predvorju su raskošna renesansna vrata, a nad njima je reljef koji prikazuje krštenje Kristovo, djelo Andrije Alešija. To je, inače, najveća reljefna kompozicija u dalmatinskoj umjetnosti.S unutarnje strane vrata, nad pragom stoji latinski natpis:Ovu krstionicu sagradio je Andrija Aleši, Dračanin, za biskupa Jakova Turlona i kneza Karla Capella 1467. godine. Krstionica je pravokutnog tlocrta, nadsvođena je prelomljenim gotičkim svodom. Na istočnom zidu je ogroman reljef sv. Jerolima.Na oltaru je skulptura sv. Ivana Krstitelja, a na podu je grobnica Matice Dragazzo.Dva anđela pridržavaju kamenu posudu za krštenje.Uz niz ostalih renesansnih detalja forma svoda je gotička, tako da je ova krstionica rijedak spomenik prožimanja renesanse i gotike.